David-Most, Cetina....

     Makadamska cesta Omiš-Kučiće-Zadvarje gradila se u etapama od 1890. do 1899. godine. Svakako najkapitalniji objekt na novoj cesti bio je most preko Cetine kod Omiša. Arhitektonski i tehnički gledano, u široj okolici Omiša nije bilo sličnog objekta! Ubrzo je postao dio vizualnog identiteta grada pa ga kao motiv nalazimo na mnogim razglednicama iz tog perioda. Srećom, jer je 17. listopada 1944. godine srušen eksplozivom od strane njemačkog okupatora. Spajanjem desne i lijeve obale Cetine ovom modernom građevinom, Omiš je i na simboličan način zakoračio u 20. stoljeće.

                       

                                       Omiš, Zavoj Cetine, putovala  1914. godine u Zagreb. Izdanje Petra Benkovića

 

     Željezni most jednostavne gredne konstrukcije sastojao se od dva dijela koja su se spajala na kamenoj konzoli. Po namjesniku Emilu Davidu od Rhonfelda dobio je ime «David-most». Most je sa obadvije strane završavao profiliranim kamenim zidom na kojem su se nalazili kandelabri od lijevanog željeza. U Državnom arhivu u Zadru čuva se podeblji svežanj dokumenata- od idejnog projekta, troškovnika gradnje te protokola svečanog otvaranja željeznog mosta u Omišu. Zanimljivo je istaknuti da ni četiri kandelabra za rasvjetu nisu prepuštena slučaju, već je njihov nacrt uredno priložen ostatku projekta. Poslovično pedantna administracija Austro-Ugarske Monarhije!

                         

                                             Omiš, Nutarnjost mosta David oko 1910. godine. Izdanje Petra Benkovića

     Državna cesta i most preko Cetine svečano su otvoreni 11. listopada 1899. godine uz prisustvo uglednih uzvanika i zaslužnika. Splitski list Jedinstvo u izdanju od 13. listopada 1899. godine donosi izvještaj prema kojem su otvorenju mosta prisustvovali Alfons Pavić sa carskim poglavarom Pichlerom i gospodinom B. Korlaetom iz Zemaljskog odbora. Također se sakupilo mnoštvo naroda iz grada i okolice. Ta zgoda ovjekovječena je u kamenom natpisu poviše kapelice sv. Nikole koji glasi:

ZA VLADANJA / NJEGOVA VELIČANSTVA CESARA I KRALJA / FRANE JOSIPA I. / BIVŠIM NAMJESNIKOM DALMACIJE /

EMIL DAVID PL. OD RHONFELDA / OVA CESTA KOJA VEŽE OMIŠ SA ZADVARJEM / SAGRAĐENA NA DRŽAVNE TROŠKOVE /

UZ SUDJELOVANJE OBĆINE OMIŠKE / POD UPRAVOM INŽINIRA EUGENIJA / WALACHA / POČETA GOD. MDCCXC/

BI DNE XI LISTOPADA GOD. MDCCCXCIX / JAVNOM PROMETU OTVORENA

 

                                  

                          Omiš - David-most, oko 1929. godine. Izdanje GAM. Na izlazu se jasno vidi kapelica sv. Nikole i natpis o otvaranju ceste.

 

                                  

                                                Pozdrav iz Omiša "Most", putovala 27. studenog 1909. godine. Izdanje Vittorio Stein, Trieste

 

                                    

                                               Pozdrav iz Omiša, putovala 10. srpnja 1911. godine. Izdanje Depose: Vittorio Stein, Trieste

 

      Izgradnja državne ceste Omiš- Zadvarje

      Državna cesta provedena je lijevom obalom Cetine, uza sam rub kanjona. Osim što je izgradnja ceste donijela veliku korist lokalnom stanovništvu, uspostavljena je i poštanska veza između Omiša, Zadrvarja  i Imotskog. Poštanska veza održavana je poštanskim kočijama- diližansama tzv. koloslanicama sve do uvođenja poštanskog automobila 1913. godine. Kočije su uz poštu mogle prevesti i manji broj putnika. Vožnja novom cestom za neke je bila gorko iskustvo jer su tadašnje konjske zaprege često zbog mnogobrojnih krivina i strmog puta završavale u jarku ili se prevrtale. Nakon jedne takve nesreće 1903. godine kada se diližansa prevrnula kod Radmanovih mlinica,  Ravnateljstvo pošta i brzojava razmišlja o obustavljanju prometa i uvođenju poštanske veze kroz srednja Poljica, ne dotičući Omiš što izaziva nezadovoljstva Omišana i odbacivanje takvih zamisli.

                               

                                                             Pozdrav iz Omiša, oko 1910. godine. Izdanje Nikole Dujmovića

             

     U Narodnom listu iz listopada 1894. dopisnik javlja: „Tko ide novim putem iz Omiša na Zadvarje, prođe ga želja putovanja iz Kotora na Cetinje, osim što su ondje mnogobrojne zaviti potrebne i korisne, a ovdje suviše neumjesne. Građevina postigla je savršenost kod Mirca i Dobrom vodom. Jedan dio ljetošnje radnje jur se sorio no to nije iznenadilo nikoga jer svaka građa bez temelja ori se." Bio ovaj izvještaj potaknut stvarnim stanjem ili nečijim (koncesionarskim) interesima, činjenica je da novoizgrađena cesta uvelike služila stanovnicima sela Podašpilje, Svinišće, Kučiće i Slime. Nekoliko životopisnih prizora odlaska i povratka sa pazara u Omišu zabilježeno je i na razglednicama. Na njima vidimo odlazak skupine seljaka na pazar u Omišu. Stoka se u Omišu mogla prodavati jedino subotom i to uz posebnu dozvolu vlasti.

           

        Pozdrav iz Omiša - Planovo, obje razglednice su putovale. Prva 30. studenog 1909. a druga 06. studenog 1911. godine. Izdanje Ivana Franceschi Ivanova, Omiš. Pomno promatrajući vidimo da sjena jednako pada na objema razglednicama ali da su i neki od aktera isti. Možemo pretpostaviti da su seljaci strpljivo pozirali fotografu.

 

     Kanjon rijeke Cetine

     Ljepoti i dramatičnosti «kamenih vrata» kroz koja je Cetina probila svoj put prema moru nije odolio ni Vittorio Stein. Taj trščanski fotograf na proputovanju Dalmacijom marljivo je fotografirao ljude, događaje, unutrašnjosti crkava. Objektivu njegove kamere nije izmaknuo ni Omiš pa nam je ostavio zasigurno najljepše motive ovjekovječene na razglednicama.

                           

                                 Pozdrav iz Omiša, putovala 05. kolovoza 1911. godine. Izdanje Depose Vittorio Stein, Trieste

      O onome što je ljudskih ruku djelo lako je pisati svakomu. Ali o onome što nam je podario Bog mogu pisati samo ljudi velikog duha. Zato bi ove slikopise Cetine bilo najprimjerenije završiti stihovima Jure Kaštelana i Josipa Pupačića.

Cetina
(Zapisano na kamenu)

Nije to nikakvo čudo,
ali, pogledajte je:
potopljeno selo
i ljepše klisure
od bilo kojeg grada.
Brza je
i mirna je.
Pogledajte je,
kad se suton okupa:
tri ovce na otoku
i jedno magare.
I sve je potopljeno.
Samo jedan jablan
gleda svoj stas
u vodi...
Nije to zato
što Cetinu volim;
ali, ovakvog grada
još nisam vidio.
Bože moj, - Cetina!

                Josip Pupačić

 

                      

                                      Pozdrav iz Omiša, Zavoj Cetine. Putovala 11. lipnja 1906. godine. Izdanje Ivana Franceschi Ivanova, Omiš.



Jablani

U mome selu ima puno jablana.
Oni rastu uz potoke i uz rijeke,
u vodi se previju ko jegulje.
Moje je selo lijepo, jer ima jablana.
Jablani su visoki do neba.
Mene majka zove, mene majka voli:
jablane, evo ti vode, jablane moj.
Najviše jablana ima u mome selu
u njima se tice gnijezde
u njima se zapliću oblaci
i zvijezde kroz njih jezde.

                                 Jure Kaštelan