Panoramske razglednice Omiša

 Omiš na pragu modernog doba

   U osvit 20. stoljeća Omiš je još uvijek bio slabo razvijen gradić u kojem je živjelo nešto više od 1300 stanovnika. Glavni preduvjeti za bilo kakvu industrijsku djelatnost ispunili su se puštanjem u promet ceste Omiš-Zadvarje te mosta preko Cetine (1899.). Tadašnji omiški gradonačelnik Pavišić uređuje glavnu gradsku ulicu i sa obližnjeg izvora Slavinj dovodi vodu u grad. Uređen je i put do općinske klaonice na vrhu poluotoka Punte.

   Dalmatinski gradić koji je možemo reći stoljećima stagnirao i ekonomski i urbanistički, čuvao je u svojem neposrednom zaleđu ogroman hidraulički potencijal. Godina 1894. bila je prekretnica u razvoju Omiša jer se po prvi puta postavilo konkretno pitanje iskorištavanja snage rijeke Cetine.  Potencijal Cetine uočen je vjerojatno puno prije 1894. godine, međutim nedostatak prometnih veza uvjetovao je odgađanje bilo kakvih radnji. Iako je do završetka hidrocentrale na položaju Kraljevac kod Zadvarja došlo tek 1912./13. sam proces izgradnje bio je čitavo vrijeme u centru pažnje kako stručnih publikacija tako i dnevnog tiska.

                 

                                                Sveopći pogled na grad Omiš., putovala 12.10. 1899. godine u Prag.

   Godine 1907. grupa inicijatora na čelu s Milanom Marušićem osniva Hrvatsku pučku štedionicu te za svoj znak uzimaju košnicu - simbol prosperiteta ostvarenog zajedničkim snagama. Već nekoliko godina po svojem utemeljenju podižu reprezentativnu zgradu na glavnom gradskom šetalištu Fošalu. Osim štedionice, Milan Marušić je 1909. godine osnovao i Uzajamno-pripomoćnu zadrugu- Providnost. Ona će početkom dvadesetih prerasti okvire Omiša te svoje središte prebaciti u Zagreb. Zadruga Providnost također je izdavala i svoje glasilo. Godine 1908., skupina dioničara uz pomoć Hrvatske veresijske banke osniva društvo Cement i gradi tvornicu u Ravnicama, pokraj bogatih nalazišta lapora (tupine).

   Uspostavljena je i svakodnevna parobrodarska veza sa Splitom zahvaljujući osnivanju Zadružne plovidbe u Omišu i Poljičke plovidbe u Krilu Jesenice 1907. godine. Zadružna plovidba posjeduje 1913. parobrode Petar Svačić i Juraj Šubić. Do tada se događalo da veći parobrodi radi manje količine tereta ili manjeg broja putnika ne žele pristajati u omišku luku!

                

                                                                     Almissa - Almiš, putovala 09. prosinca 1899. u Dubrovnik

   Grad napreduje i na društveno-političkom polju gdje borbe vode pravaši i naprednjaci, pa u takvom političkom ozračju nastaju pravaško Hrvatsko pučko kolo i naprednjačka Pučka štionica. Te dvije suprotstavljene struje voditi će žestoku prepisku putem dnevnog tiska. Godine 1911. za načelnika općine izabran je Milan Marušić a Poljica (Priko) i Krajina (Šestanovac) odvajaju se od omiške i postaju samostalne općine. Iako kasno u odnosu na druge dalmatinske općine, u Omišu je 1911. godine osnovan i Hrvatski sokol kao društvo za promicanje tjelovježbe ali i rodoljubnih osjećaja. Društvo je već iduće godine brojalo 97 članova.

                  

                                                          Jugoistočni pogled na grad Omiš. Novi most, putovala 15. 12. 1901. u Trst

   Od ostalih društava u ovom razdoblju moramo spomenuti društvo za uređenje i proljepšanje grada i okolice Vojan (1913.), Hrvatsko radničko društvo (1908.) te Hrvatsko omladinsko društvo (1911.). Od vjerskih društava i bratovština vrijedno je spomenuti bratovštinu Presvetog srca Isusova (1908.) te Podružnicu Družbe sv. Čirila i Metoda za Istru. Podružnica je u više navrata prikupljala pomoć za narodne škole u Istri. Među donatorima se posebno ističu vjernici župe Kučiće.

                 

                                                  Pozdrav iz Omiša-Salute d Almissa, putovala 15.04. 1904. godine u Blato na Korčuli

   Skučen među visokim planinama, s jedne strane oplakivan rijekom s druge morem, Omiš oduvijek bio na ruti slavnim putnicima- od putopisaca Alberta Fortisa, kralja Fridriha Saskog, političara i povjesničara Roberta Williama Seaton-Vatsona (Scotus Viator), i drugih koji su proputovali još uvijek romantičnom i pomalo divljom Dalmacijom. Prometnim povezivanjem sa ostalim dalmatinskim centrima ukazala se potreba za otvaranjem prvih hotela. Najstariji hotel u Omišu bio je Balkan, na današnjem Poljičkom trgu. Uskoro se na Vangradu otvara i hotel Dinara koji je mogao gostu pružiti jednak komfor kao i hoteli u većim gradovima. Brza parobrodarska veza učinila je Omiš omiljenom destinacijom za gospodu iz Splita koji sa prvim proljetnim danima rado posjećuju kanjon rijeke Cetine.

                 

                                                                      Omiš- Almissa, putovala 12. 10. 1903. u Slano kod Dubrovnika

   Omiš je nezaobilazno odredište i stanovništva iz imotske i sinjske krajine te Bosne i Hercegovine kako zbog državnog skladišta za prodaju soli tako i zbog redovitih sajmova- pazara. Strogim komunalnim propisima određeno je održavanje stočnog pazara što privlači u Omiš okolne stanovnike. Odjeveni u svoje životopisne narodne nošnje poziraju fotografima kao svjedoci jednog vremena na izmaku. Upravo to miješanje „starog“ i „tradicionalnog“ sa „novim“ i „modernim“ daje poseban pečat vremenu pred izbijanje svjetskog rata. 

   Izbijanjem Prvog svjetskog rata gospodarski i društveni napredak Omiša ući će u stagnaciju. Društva poput Hrvatskog sokola biti će raspuštena dok će industrijska djelatnost biti smanjena zbog odlaska radnika na bojišta. Turiste i znatiželjnike zamijeniti će vojnici iz svih krajeva Monarhije razmješteni na čuvanju industrijskih objekata u Dugom Ratu i Ravnicama. Svršetkom Prvog svjetskog rata Omiš ulazi u državnu zajednicu Slovenaca, Hrvata i Srba a uskoro i u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca.

                  

                 Pozdrav iz Omiša, putovala 1916. godine u Split. Pečatirana pečatom"  2. čete III.Carsko-kraljevskog bataljona za zaštitu obale",

 

                  

   Pozdrav iz Omiša, Pogled sa Mirabele, putovala 16. 10. 1918. u Devu, Mađarska.Cenzurirana od strane vojne cenzure-svega dva tjedna od raspada Austro-Ugarske Monarhije.

 

                  

                                           Omiš, Ušće Cetine. Putovala 10. srpnja 1929. godine, na dan kada je Omiš posjetio kralj Aleksandar.